POBEDI TI ANKSIOZNOST znači krenuti putem realnosti, istine, ispravnog znanja o pravilima života, sebi i drugima. Polako, korak po korak, do zadovoljavajućeg cilja.

POBEDI TI ANKSIOZNOST znači naučiti preobratiti neprijatnost u prijatnost,uznemirenost u spokoj, zastrašenost u odlučnost i poraženost u uspeh. Naučiti kako postupati sa tom stoglavom nemani, kako je razumeti, razgovarati i urazumiti i na kraju je privoleti da ode ili kapitulira, da naš prostor prepusti nama, da ga uređujemo prema svojim vrednostima,mogućnostima i željama.
Radionice imaju za cilj da svako poveća nivo svesnosti o sebi, razume prave razloge i uzroke ovog stanja, da onda načini sledeći korak, rešava i razreši problem i zameni ga znanjem, sigurnošću, poverenjem i smislom, pravim snagama za dalji put kroz život, za zauzdavanje života i kretanje u pravcu koji mi želimo i kako mi želimo.
Radionice imaju za cilj preispitivanje uzroka i posledica anksioznosti, sagledavanja štete koju ona donosi nama i drugima. Koje su to teškoće sa kojima treba da se suočimo i savladamo ih? Koja dobra i sposobnosti nam donose novostečena znanja. Kako sve to sjedinjeno dovodi do rešenja problema i vraća nas na pravi i željeni životni put.
Prolazeći kroz različite nivoe suočavanja, svesnosti i stvarnosti, kroz razumevanje i otkrivanje novih istina i spoznaja, trasira se novi put, izlaz iz problema, nova i šira perspektiva života.
ANKSIOZNOST je verni pratilac visokih ličnih i poslovnih očekivanja, novog načina života koji je dinamičan, zahtevan, naporan i stresan. Postala je sastavni deo svakodnevice mnogih ljudi i sa njom se oni suočavaju i obračunavaju na sebi znane načine. Problem nastaje kada utiče ili sprečava normalnu funkcionalnost i postane dominantan aspekt života, kada prerasta u bolest koja nosi brojne probleme i gotovo se graniči sa invaliditetom.

Kako je razumeti i šta je anksioznost zapravo? Ona je zapravo signal, tačnije alarm koji upozorava da osoba nije više u stanju da potiskuje, trpi i kontroliše neka osećanja koja je do tada potiskivala. To mogu biti strah, stid, neprihvaćenost, zabrinutost, tuga, bes, mržnja, bespomoćnost, bezvrednost, usamljenost, inferiornost, besmislenost i sl. Signal je i da smo se našli pred problemom koji prevazilazi naše mogućnosti rešavanja, da nemamo razvijene sposobnosti za suočavanje sa takvom vrstom životnog zadatka ili izazova. Tada može da nastupi i panika, situacija dobija Šekspirovske razmere, “biti ili ne biti”, doživljava se kao pitanje života ili smrti. Tako se ulazi u začarani krug, u zamku gde se ne uočava lični manjak sposobnosti, nedoraslost, uzrok problema, već se fokus premešta na posledicu – paniku i tako se udaljava od rešenja problema. Život počinje da dobija neželjenu skučenost, smanjuje se, povlačenje postaje vodeća smernica, gotovo da više ništa ne prija ili nije važno, polako se odustaje od života i krajnji ishod je siromašan i prazan život, paradoksalno,upravo ono od čega želimo da pobegnemo.
